Više od pola vijeka nakon posljednjeg ljudskog leta ka Mjesecu, NASA se nalazi u završnoj fazi priprema za prvu misiju sa posadom izvan niske Zemljine orbite u okviru programa Artemis. Program Artemis zamišljen je kao dugoročan projekat koji ne podrazumijeva jedan simboličan let, već niz pažljivo planiranih misija, čiji je cilj postepeni i bezbjedni povratak ljudi na Mjesec, uz stvaranje osnove za buduće misije ka Marsu.
Za razliku od programa Apolo, povratak ljudi na Mjesec u okviru Artemisa ne počinje slijetanjem. Redoslijed misija je unaprijed definisan i zasniva se na faznom pristupu, pri kojem se svaki naredni korak oslanja na rezultate prethodnog.
Prva misija u okviru programa, Artemis I, realizovana je krajem 2022. godine i bila je u potpunosti bezposadna. Tokom ove misije svemirska letjelica Orion lansirana je ka Mjesecu, ušla u udaljenu orbitu oko njega i potom se bezbjedno vratila na Zemlju, piše Telegraf.
Cilj Artemisa I bio je da se u realnim uslovima dubokog svemira provjeri kompletna arhitektura sistema. Testirani su raketa Spejs launč sistem, dugotrajni boravak Oriona izvan Zemljine orbite, komunikacija na velikim udaljenostima, kao i povratak u atmosferu pri znatno većim brzinama nego kod letova iz niske orbite. Iako je misija ocijenjena kao uspješna, uočena su i odstupanja u ponašanju toplotnog štita, što je kasnije dovelo do dodatnih analiza i korekcija prije prelaska na misije sa posadom.
Sljedeći korak predstavlja misija Artemis II, koja će biti prvi let ka Mjesecu sa ljudskom posadom još od 1972. godine. Ova misija ne uključuje slijetanje na lunarnu površinu. Umjesto toga, planiran je let oko Mjeseca i povratak na Zemlju, koristeći takozvanu putanju slobodnog povratka, pri kojoj gravitacija Mjeseca prirodno vraća letjelicu ka Zemlji bez potrebe za dodatnim velikim pogonskim manevrima.
Misija će trajati oko deset dana. Nakon lansiranja, Orion će prvo biti postavljen u visoku Zemljinu orbitu, gdje će biti obavljene detaljne provjere svih sistema sa posadom na brodu. Tek nakon toga slijedi put ka Mjesecu. Ovakav redoslijed omogućava provjeru sistema za održavanje života, komunikaciju u dubokom svemiru i upravljanje letjelicom, prije nego što se krene ka najzahtjevnijim fazama programa.
NASA cilja lansiranje Artemisa II tokom 2026. godine. Agencija je u međuvremenu objavila i konkretne lansirne prozore za ovu misiju. Prema važećim planovima, najraniji mogući termin za lansiranje otvara se 6. februara 2026. godine, dok su dodatni prozori predviđeni tokom februara, marta i aprila. Tačan datum biće potvrđen tek nakon završetka završnih testova i bezbjednosnih provjera.
Posadu misije Artemis II čine tri astronauta NASA-e i jedan astronaut Kanadske svemirske agencije. Komandant misije je Rid Vajzman, dok su članovi posade Viktor Glover i Kristina Koh. Četvrti član posade je Džeremi Hansen iz Kanade, čime Artemis II dobija internacionalnu dimenziju.
Svi članovi posade imaju višegodišnje iskustvo u letovima u niskoj Zemljinoj orbiti, dok će Artemis II biti njihov prvi let u duboki svemir.
Tek nakon uspješne realizacije Artemisa II planirana je misija Artemis III, koja bi trebalo da donese prvi povratak ljudi na lunarnu površinu u okviru novog programa. Ova faza predstavlja tehnički i logistički najzahtjevniji dio Artemisa, jer zavisi od dodatne infrastrukture i kompleksnih operacija u lunarnoj orbiti.
Zbog toga NASA trenutno Artemis III posmatra kao sljedeći veliki cilj, ali bez čvrsto definisanog datuma, jer će konačni vremenski okvir zavisiti od rezultata Artemisa II i spremnosti svih sistema.
Let oko Mjeseca sa posadom nije prelazno rješenje, već neophodan korak u savremenom pristupu ljudskim svemirskim misijama. Artemis II ima zadatak da potvrdi da Orion i prateći sistemi mogu bezbjedno da podrže ljudsku posadu u dubokom svemiru, uključujući održavanje života, komunikaciju na velikim udaljenostima i povratak na Zemlju pri ekstremnim brzinama.
Tek nakon toga može se govoriti o slijetanju na Mjesec.
Artemis je zamišljen kao postepen i kontrolisan povratak ljudi ka Mjesecu. Prvo je provjerena tehnologija bez posade, zatim slijedi let sa posadom bez slijetanja, a tek potom povratak na lunarnu površinu. Takav redoslijed smanjuje rizik i omogućava detaljno testiranje svih ključnih sistema prije najzahtjevnijih faza programa.
U tom kontekstu, Artemis II predstavlja presudnu prekretnicu. To je misija koja bi trebalo da potvrdi da je čovječanstvo ponovo spremno za ljudske letove u duboki svemir, ovaj put sa dugoročnim ciljevima koji prevazilaze jedan let ili jednu deceniju.
Izvor: Glas Srpske
